Iluminacija

Za putovanje nebeskom prugom, a kroz novi roman Gorana Labudovića Šarla, ne morate imati voznu kartu, ni onu u jednom smeru, niti povratnu. Ne morate imati prtljag ili saputnika, odlaznu i dolaznu stanicu, ne morate promrzli čekati u čekaonicama železničkih stanica, nervirati se kad vozovi kasne i brinuti zbog kiše i odrona. Sve to je između korica ove knjige. Na svakoj st(r)anici vrebaće uzbudljivi dijalozi, ali i introspekcije, izazovi i upitnici. Potrebna vam je knjiga i čitalačka volja da krenete na putovanje, koje u pitanje dovodi pre svega vreme, kao i prostor, istoriju, prijateljstvo, javu i san, ljubav i ljudskost, …

Od naslova Aperkat postavljena je jasno teza romana. Odrastanje na Dorćolu devedesetih, grubosti u porodici, u školi, na ulici, konstruišu djevojčice – ratnice i čini se da je u romanu sve podređeno tom naumu. Odrasla naratorka iz Beča retrospektivnim pričama vraća se u godine odrastanja u Beogradu. Paralelene perspektive djeteta i odrasle osobe, osim što su vrlo rabljena tema u književnosti, često pokazuju tehničke manjkavosti pripovijedanja. U romanu Aperkat to se najbolje vidi u tzv. znanju naratora. Dječji pogled nosi znanja koja tek odrasla naratorka može da ima, a odrasla Bečlijka često ostaje na nivou infantilnih zaključivanja ili nema nikakvog …

Dobra strana brojnih književnih nagrada jeste što se u tim izborima otkrivaju novi glasovi i manje izdavaćke kuće. Tako se i debitantski roman Stevana Vraneša, Devojačka soba, u izdanju izdavačke kuće Dokaz, našao u užem izboru za nagradu Beogradski pobednik. Radnja romana jeste tipično beogradska. Pedesetogodišnji Aleksandar Savić, razveden, otac dvije odrasle kćerke, vraća se posle trideset godina iz Kanade. Prisilna emigracija motivisana bjekstvom od mobilizacije ne samo da je prekinula dotadašnji život glavnog junaka nego je istovremeno uništila za sva vremena odnose u porodici. Otac je otišao na ratište umjesto sina i odmah poginuo, a majka je u Aleksandrovom …

„Pre ili kasnije sve se utopije pretvaraju u istorijske romane“ Gospodinov   Knjiga koja je dobila međunarodne nagrade Buker i Sprega, a prevod Jasmine Jovanović Nagradu Miloš N. Đurić, uz renome koji ima bugarski pisac Georgi Gospodinov, nesumnjivo je nezaobilazan tekst savremene književnosti. Razbarušene misli i očaravajućeg humora, intrigantan i intelektualan, roman Vremensko sklonište za osnovnu temu ima ljudsku potrebu za prošlošću. Njegov od ranije stvoreni lik Gaustin odgovara na tu potrebu otvaranjem klinika za prošlost. Na početku, klinike su „vremenska skloništa“ za ljude bez pamćenja kojima je prošlost jedina domovina, dementne i napadnute alchajmerom, a naratorov zadatak je da …

Drugi roman književnog kritičara Marinka Vorgića Prazni grobovi osvježavajuća je romaneskna fikcija. Za razliku od prethodnog romana Još ne sviće (2018), gdje su komentari naratora bili privilegovani u odnosu na pripovijedanje, Vorgić romanom Prazni grobovi stvara, od incipita sa Ružom koja psuje i kune, čitavi jedan fikcionalni svijet ispunjen pitoresknim i dobro portretisanim likovima. Nestale komentare zamjenjuju izuzetno dobro vođena naracija, spretna organizacja zapleta i avanture koje je teško prepričati tako da je roman zanimljiv i uzbudljiv. Jedno crnogorsko ravničarsko selo, imena Tamnik, suočeno je sa nemilim događajem. Djevojke iz sela odlaze u inostranstvo, a ispostaviće se i u prostituciju. …

Argentinska autorka Klaudija Pinjeiro, poznata kao Noir Lady, romanom Elena zna potvrđuje majstorstvo u stvaranju sasvim originalne krimi priče. Elena je lucidnog uma no njeno tijelo ima drugog gospodara ˗ parkinsona. Poglavlja su podijeljena po redovnom rasporedu tableta koje joj omogućavaju minimalno kretanje. Kuda kreće Elena pognute glave i otežalog tijela? Njena avantura po Buenos Ajresu traje jedan dan. Rita, Elenina kćerka, pronađena je mrtva, obešena na zvoniku crkve. Elena ne vjeruje u policijsku verziju da se radi o samoubistvu te kreće u potragu za ženom koja joj duguje uslugu. Da joj svojim tijelom obavi istragu koju njoj tijelo ne …

“Naša su subjektivna sjećanja nešto poput rašomona. Svatko može imati svoju varijantu i usprkos nepobitnim činjenicama. No mnogi sudionici uzbudljivih zbivanja dvadesetog stoljeća ujedno su i Kandidi našeg doba”. E.G.   Turbulentni prethodni vek doneo je pred sam svoj kraj i na početku ovog poplavu autobiografske i memoarske proze na prostorima bivše Jugoslavije. Čini se da su mnogi (pisci, glumci, režiseri, novinari) želeli da, zapisujući svoja lična sećanja, doprinesu da čitaoci slože zahtevnu i bolnu slagalicu prohujalog, bolnog vremena. Ipak, nema mnogo priča koje obuhvataju tako opsežan vremenski period kao Sjećanja Eve Grlić (1920 – 2008), novinara, prevodioca i publiciste …

Junakinja romana Godine u jednom trenutku zamišlja da napiše „totalni roman“ koji bi dočarao prolazak vremena u njoj i van nje, roman koji bi trebalo da uhvati mnoštvo predmeta, no muči je kako će da organizuje nakupljeno sjećanje na događaje, vijesti i hiljade dana. Rezultat ovog pitanja, malog mise en abyme-a usred priče, jeste upravo roman koji čitamo. Prohujale godine (usput rečeno, Skarlet O'Hara je heroina djetinjstva), kao u savremenim internetskim animacijama, odvijaju se pred našim očima ispisujući jednu osobenu enciklopediju Francuske od De Gola do Sarkozija. Poznatim objektivnim tonom, neutralanim pristupom, sa narativnim „mi“ u ženskom rodu, roman Godine …

„Moje telo nosi uspomene na ceo moj život. Ono se seća kada me je bolelo, kada mi je bilo lepo, kada je bilo teško i kada sam bila uplašena. Nekoliko puta danas morala sam da zadržim dah, da na trenutak doslovce prestanem da dišem (duboki uzdah, pa smeh)… Sećanja su probudila sva ta osećanja, koji su u meni živela potisnuta tako mnogo godina. Želela bih reći kako bi i Lenard sigurno rekao – ne veruj mi ni jednu jedinu reč koju sam izgovorila, sve je to bio samo san”.   Mariáne (Marianne Ihlen, 1935-2016) ovim je rečima završila priču kada …