osećam duše ženskih predaka koje su nastradale od muške ruke zakačile se za mene kad sam krenula u Beograd i neće ni one kući govore mi seci ih kao pihtije! pogledom ili kuhinjskim nožem? možda perorezom koji nosim u džepu? hoću, samo ne ovog naročito ovog!, naređuju od svega što sam na svetu mogla biti bila sam samo žensko, priča Radovanka pse na selu nikad nismo cenili a biti žena bilo je gore od psa tvoj pradeda je bio kao izvor kaže Dobrosava, hladan i prek spavali smo u kaci za rakiju kad me je doveo vešao me je kao …
Autor: Radmila Petrović
Borivoje Adašević ZA TUĐEG GOSPODARA
Borivoje Adašević, 22. septembar 1974 – 15. januar 2019. Jednoga jutra poštar mi donese neobično pismo. Mutatis mutandis, ono izgleda ovako: Dragi prijatelju, ne ljuti se što te ovako oslovljavam iako čestite reči u životu nismo prozborili, na to sam obavezan istine radi. Ovde, u Sentandreji, u rukama držim tvoju knjigu čitajući je po bog zna koji put, i ne mogu se načuditi šta ti kod đavola još tražiš u toj ludoj zemlji! Koja li tebe muka nagoni da sediš u gradu koji niti zna za tebe, niti će ikada saznati, i pišeš za zemlju koja ne zna da …
Čudna knjiga
Autor: Enes Halilović
SAMAC Samac. Zvao se Rade. Nije imao nikog, ni sebe. Pogled mu je lutao. Bio je više gladan nego sit. Njiva mala, a motika laka. Sadio je krompir i kupus. Prodavao na pijaci. U seoskoj krčmi bi gledao prenos fudbalskih utakmica. O čemu god da si ga pitao, Rade bi ti govorio o tome kako će jednog dana napraviti most preko Raške. Ovaj most je rasklimatan, moram napraviti novi most, govorio Rade. Zato što je samo o tom mostu govorio, gotovo ništa ga nisu ni pitali. Svejedno, čak i kad ga ništa nisu pitali, govorio Rade kako će napraviti most …
Jana Radičević, zona neutralnog pritiska [odlomak]
moje tautologije mutne su i rasplinute i to da ćemo se sjutra probuditi to je samo hipoteza kada duva jak vjetar deda mi kaže da stavim kamenje u džepove da me vjetar ne ponese staru crkvu sam zamišljala drugačije mističnu udaljenu išla sam tamo da budem sama deda je jednom rekao da želi da ga tu pokopaju razumijem zašto i mene odmah pored dede to sam glasno izgovorila baba se nasmijala rekla sam ti da nijesam neki plivač ali ti znaš da najbolje plivam u gustom tekstu sa što više apozicija atributa apozitiva sa što više zareza zareza …
Nagrada Risto Ratković
Velibor Čolić, Emigrantska mantra, str. 23-24. Edicija Meandar, Serija EX, 2021. Sretan sam. Kroz suze vidim – svijet se mijenja svaki dan. Ne stari, mijenja se. Često, ali ne uvijek, osjećam da se nešto priprema, da me posjeduje. Možda demon ili anđeo, možda pukovnik ili policajac. Često, ali ne uvijek, u snu mi dodju grad i žena, još jedno sunce. Polubudan, znam – sjećanje govori stranim jezikom kojim ne vladamo svim znakovima. Ja sam ta čudna prisutnost koja sumnja. Ponekad se pozivam na svijet. Ponekad izmislim datum povratka na rodnu grudu. Ljetni soisticij i druge krajolike. Ujutro se umivam u …
Enes Halilović “Sirena hitne pomoći”, Sekvoja
Autor: Snimatelj Mustafa Balje, izvor Enes HalilovićSarajevski dani poezije, Muzej književnosti BiH, 2022
Sarajevski dani poezije, Muzej književnosti BiH, 2022
Delmati
Autor: Djordje Matić
vi bar imate jezik u koji se možete sakriti (od zla) Drugdje – brisani prostor presreću ljude po ulicama, sačekuše kamera po uglovima da upitaju nešto iz zasjede Naši ljudi plitko dišu i oprezno govore jezik je naš minsko polje pa zastajkuju i koče se izmišljaju i drvene drže jezik na distanci da ih ne ugrize dok govore smješkaju se jer ne vjeruju ništa što govore ozbiljni od prevelike neozbiljnosti pokrivaju riječima stidna mjesta. izvlače se jezikom i uvlače mu se, jeziku, podsmijevaju mu se, dodvoravaju se štekću i preskaču, mucaju naši ljudi I pravo im …