Velibor Čolić, Emigrantska mantra, str. 23-24. Edicija Meandar, Serija EX, 2021. Sretan sam. Kroz suze vidim – svijet se mijenja svaki dan. Ne stari, mijenja se. Često, ali ne uvijek, osjećam da se nešto priprema, da me posjeduje. Možda demon ili anđeo, možda pukovnik ili policajac. Često, ali ne uvijek, u snu mi dodju grad i žena, još jedno sunce. Polubudan, znam – sjećanje govori stranim jezikom kojim ne vladamo svim znakovima. Ja sam ta čudna prisutnost koja sumnja. Ponekad se pozivam na svijet. Ponekad izmislim datum povratka na rodnu grudu. Ljetni soisticij i druge krajolike. Ujutro se umivam u …
