Nakon Braće po duši, romana koji je nagrađen Međunarodnom nagradom Buker, čime je David Diop postao 2021. godine prvi francuski autor nagrađen u engleskom komšiluku, Vrata za put bez povratka roman je koji potvrđuje značaj pripovijedanja ovog francusko-senegalskog autora. Ovoga puta, radnja je smještena u XVIII vijek a po konstrukciji romana sa više umetnutih priča, podražava se stil narativne književnosti doba prosvjetiteljstva.
Glavni junak je stvarna ličnost, francuski botaničar Mišel Andanson (1727-1806), kartezijanac i enciklopedista, stručnjak za floru Senegala. Na početku romana kada ga zatičemo u posljednjim danima bolesti i starosti njegova životna ambicija da objavi grandiozno djelo Univerzalni svijet i uđe u akademiju i njemu samom izgleda kao „tek pusta taština“. Svjestan koliko je i koga je sve žrtvovao za slavu i priznanja kolega, nada se jedino na koncu života da će njegove spisi pronaći i pročitati kćerka Aglaja.
Zapravo glavna pripovijest jesu „Tajne sveske Mišela Adansona“ kako podnaslov romana sugeriše. Za razliku od naučnih tekstova, Adanson ostavlja Aglaji svoju intimnu priču o putovanju u Senegal koje će ga zauvijek promijeniti, a po snazi tog doživljaja reći da se taj momak iz Senegala nikad nije ni vratio. Najjači od svih inače snažnih utisaka afričkih pejzaža i ljudi bila je jedna žena, Maram, čija priča je uključena u intimne spise francuskog botaničara. Tragičan kraj te ljubavi natjeraće ga da se vrati u Francusku, a vrlo brzo i starim navikama – ambiciji, biljkama, velikom radu i pisanju.
Koliko Diopa zanima jaz između zvaničnog i privatnog daje nam na početku romana znak kada kolega ispisuje nekrolog koji nema nikakve veze sa istinom. No, taj objavljeni tekst postaje istina koja se prenosi. Mnogo ozbiljnije teme na istom su iskušenju, prije svega odnos učenog Evropljanina, Francuza prema kolonijalnom sistemu, trgovini robovima i generalno ljudima Afrike. Adanson je usamljenik, čudne naravi, koji dobro uviđa devijantnosti predrasuda, surovost sistema, no kada se vrati u Francusku piše pohvale trgovini robljem na ostrvu Gore. Priznaje to kćeri kao veliku izdaju kada je drugi put ubio voljenu ženu.
Vrata za put bez povratka jeste naziv za ostrvo Gore gdje su se skupljali ljudi koje su kao robove slali put Amerike. Originalno je Diop izabrao da posmatra kolonijalni sistem i Senegal iz perspektive jednog neobičnog, učenog Francuza XVIII vijeka, koji na jeziku volof ostvaruje najveće prijateljstvo i doživljava najveću ljubav u životu.
Uzbudljiva, topla, senzualna afrička priča u koju su umetnute velike istorijske teme natjeraće čitaoca na razmišljanje.