U književnom svijetu ponavlja se pretpostavka da Domeniko Starnone i gospođa Starnone stoje iza planetarnog uspjeha Ferante. Čitanje romana Pertle može da uvjeri u te, čini se, osnovane sumnje.
Zatvorena porodična priča koju pokreće napuštanje oca zbog mlađe i ljepše žene pretvara se u jednu klaustrofobičnu dramu koja ostavlja trajne ožiljke na sve članove. Prvi dio romana je iz perspektive napuštene žene koja iznenada ostaje sama sa dvoje djece, nezaposlena i izdana. Centralni lik drugog dijela je otac Aldo; supružnici su stari i još uvijek u braku no u tom dijelu retrospektivno se priča nastavlja tamo gdje je za porodicu stala: njegov odlazak, poslovni uspjeh, zaljubljenost u Lidiju, odnos prema ženi Vandi i djeci. I onda njegov povratak porodici. Završni dio romana stavlja u prvi plan već odraslu djecu, Sandra i Anu. Posljedice bračnih trvenja i posttraumatskih ponižavanja bitno obilježavaju živote ovo dvoje nesređenih ljudi.
Pertle iz naslova jesu jedan trivijalni detalj porodične drame kada u načinu vezivanja djeca uspostavljaju ponovnu bliskost sa odbjeglim ocem. Svakako pertle i porodične veze jesu tanani lanci koji porodicu drže na okupu ali je i vežu u zamršene i neizbježne čvorove koje je teško raspetljati.
Usredsređenost na odnose, naročito Alda i Vande, koncentracija na detalje privatnog života sa svim drangulijama i papirićima po ormanima, drži ovu priču izolovanom, van vremena. Nedostaje društvenog konteksta, nedostaje malo promaje, nedostaje i humora. Predvidive su posljedice ovog kamernog romana.