Ima nekog starinskog šarma u pripovijedanju Sandra Veronezija. Način na koji konstruiše svoje priče, narativni prezent i glas autodijegetičkog pripovjedača, intimne porodične teme, sve to zajedno apsorbuje čitaoca koji ostaje u tom svijetu i dugo nakon čitanja. Ipak, njegov svijet je moderan, savremena Italija, vidna od kulture i literature do politike i ekonomije. Slika društva je inteligentan dekor ove intimističke priče.
Pjetro Paladini, glavni junak romana, na samom početku upravo opravdava svoje junaštvo; zajedno sa bratom Karlom spašava dvije davljenice u jednoj vrlo rizičnoj akciji. I dok spašava nepoznatu ženu i suočava se sa nezahvalnošću, iznenada umire njegova nevenčana supruga Lara, nekoliko dana prije vjenčanja. Od tada Pjetro zaustavlja svoj život posvjećujući se kćerkici Klaudiji. Ispred njene škole boravi dok ona ne završi, svakog dana. Posao, gdje vlada histerija od predstojeće fuzije, druge obaveze i navike, adaptiraju se novonastaloj odluci. Aktivnosti su redukovane ali pozicija posmatrača i postepeno slušaoca mnoštva raznovrsnih likova, omogućavaju Pjetru da posmatra život i ljude iz nove perspektive. Ono što je važnije, njegovo predano čekanje pred školom omogućava njemu i djevojčici jedan kontinuitet, održavanje mjehura koji bi ih sačuvao od velike boli.
Dok je u romanu Kolibri predstavljen čitavi život junaka, u Tihom haosu radnja je ograničena na nekoliko mjeseci, od kraja ljeta do predbožićnog perioda. Dužina romana vjerno prati proces adaptiranja na novo stanje kako oca i kćerke, tako i drugih likova. Među uspješnijim su svakako brat/stric Karlo, i generalno muški likovi. Žene ostaju misteriozne, nejasne, neobjašnjive ali zato intrigantne i zanimljive Pjetru Paladiniju.
Sandro Veronezi jeste autor kojeg ne treba propustiti. Jedino što nedostaje jeste ozbiljna lektura, naročito kada su u pitanju ovako značajni književni tekstovi.