Oktobar je vrijeme posvećeno Nobelovoj nagradi za književnost, a dok čekamo ovogodišnji nagrađeni glas, možda je pravo vrijeme da čitamo aktuelnog nobelovca Juna Fosea.
Roman Melanholija, prvobitno je objavljen u dva toma, no kasnije je priča o norveškom talentovanom slikaru Lašu Hertervigu, objavljivana kao jedna cjelina.
Prva dva dijela romana ispričana su iz halucinantne perspektive Lašovog uma. U Dizeldorfu 1853. ispričan je jedan dan Laša Herterviga koji je pod strašnim pritiskom: očekivanje suda profesora slikanja, ljubav prema mladoj Helene zbog koje ga vlasnici stana izbacuju na ulicu, ismijavanje mladih kolega i socijalna neprilagođenost. Emocionalno jaki događaji u sadejstvu sa osjetljivom umjetničkom percepcijom maestralno su transponovani; vizije siromašnog talentovanog mladića u sudaru sa svijetom izazivaju velike mentalne potrese. Repetetivnost, opsesivne ideje i slike, nerealna očekivanja vode ga te sudbonosne noći u nervni slom. Drugi dio iz 1856. godine, iz duševne bolnice, pokazuje mnogo ozbiljnije mentalno stanje nesretnog slikara.
Završni dio Melanholije I prikazuje pisca Vidmea koji pokušava da napiše roman o Lašu Hertervigu i do ostataka romana norveški slikar je prikazan spolja, tuđim pogledom. Melaholija II pokušava da popuni praznine ove biografije. Lik sestre Uline, dementne starice, koja u nesigurnim sjećanjima i razgovorima krpi životopis svog nesrećnog brata smješten je u mjesto Lašovog djetinjstva i posljednjih dana.
Jun Fose originalnim narativnim izborima gradi potresnu priču o životu čudesnog pejzažiste, posthumno slavljenog Laša Herterviga.