Debitantski roman francuske autorke Majlis Besri pripovijeda o posljednjim danima velikog Samjuela Beketa. Dom za stare u koji je smješten nakon pada mjesto je radnje koju uglavnom pratimo iz perspektive slavnog Irca, ali su prisutna i fikcionalna dokumenta: izvještaji psihologa, medicinskih sestara, pravilnik doma za stare, policijski izvještaj… Čini se da ti strani pogledi, koji prekidaju introspekciju pisca, oslikavaju vjernije junaka Beketa.
Ako se povjeruje da Beket piše jednostavnu ispovjednu prozu, čak i ako je fikcionalan, roman otkriva suočavanja sa ostarelim tijelom, sjećanjima, umrlim bliskim ljudima, među kojima posebno mjesto imaju majka, supruga i Džojs. Naročito je upečatljivo u završnim scenama evociranje filma Film po Beketovom scenariju. Ono što Basri uspijeva jeste da priču o starosti i posljednjim danima učini univerzalnom, da dočara fina sažimanja sjećanja i utisaka, misli i osjećaja posljednjih dana.
Romansirane biografije pisaca jesu trend savremene književnosti u Francuskoj nakon ipak nedostižnog Barnsovog Flobrovog papagaja. Strukturalistička „smrt autora“ izazvala je reakcije od kraja XX vijeka pa su reanimirane biografije Bodlera, Remboa, Kafke, Foknera… Najzad, i drugi roman Majlis Besri za temu ima biografiju – slikara Fransisa Bejkona (La nourrice de Francis Bacon, 2023).