Širom svijeta u isto vrijeme objavljen je kratki roman Gabrijela Garsije Markesa Vidimo se u avgustu. Rukopis koji su njegovi sinovi predali urednici priredio je Kristobal Pera. I dok se raspravlja da li takve odluke mogu da donose članovi familije iako sam autor nije htio da objavi tekst, roman je pred nama, spreman za čitanje.
Pomenute vantekstualne činjenice svakako su neizbježne no lakoća pripovijedanja, izbrušenost stila i umješnost u kreiranju priče starog Markesa osvajaju od prve strane. Ana Magdalena, četrdeset šest godina na početku romana, odlazi na grob svoje majke kao i svake godine 16. avgusta, na ostrvo u Karipskom moru na četiri sata plovidbe. Mrtva majka, udaljenost od kuće, godine i još štošta što nosi i krije život jedne žene, pokreću i za junakinju neočekivani mehanizam. Ona na ostrvu svake godine nalazi ljubavnika za jednu noć i upušta se u erotsku igru za kakvu nije sposobna u svom „redovnom“ životu. Osim uživanja, ta igra joj štaviše otvara oči. Sve što je ignorisala i trpala pod tepih postaje razumljivije i jasnije – njen brak, nevjerstva muža, majčin život i odluka da se sahrani na ostrvu.
U ovom romanu naćićete malo šta od Sto godina samoće. No upravo tim novim stilom, svježim i lakim, predivnim slikama, dobro izgrađenim likovima, roman Vidimo se u avgustu jedan je čitalački dragulj da se podsjetimo kako pišu veliki meštri.