Argentinska autorka Klaudija Pinjeiro, poznata kao Noir Lady, romanom Elena zna potvrđuje majstorstvo u stvaranju sasvim originalne krimi priče.
Elena je lucidnog uma no njeno tijelo ima drugog gospodara ˗ parkinsona. Poglavlja su podijeljena po redovnom rasporedu tableta koje joj omogućavaju minimalno kretanje. Kuda kreće Elena pognute glave i otežalog tijela? Njena avantura po Buenos Ajresu traje jedan dan. Rita, Elenina kćerka, pronađena je mrtva, obešena na zvoniku crkve. Elena ne vjeruje u policijsku verziju da se radi o samoubistvu te kreće u potragu za ženom koja joj duguje uslugu. Da joj svojim tijelom obavi istragu koju njoj tijelo ne dozvoljava.
Na tom teškom i sporom putovanju detaljno nas upoznaje sa stanjima parkinsonove bolesti, teškoćama kod svakog praga i stepenika; isto i sa posljedicama – stid, bijes, ljutnja, pomirenost, želja za životom. Istovremeno, osvjetljava se odnos majke i pobožne kćerke, teškoće i jedne i druge konfrontirane sa težinom bolesti kojoj nema izliječenja. Pored toga, Elena pravi spisak sumnjivaca, evocira razgovore koje redovno ima sa inspektorom iako je policija zatvorila slučaj.
Tijelo je važna tema ovog romana. Ne samo nemoćno Elenino bolesno tijelo, već i Ritino mrtvo, Robertovo grbavo, Izabelino silovano. Ko ima pravo da odlučuje o tuđem tijelu? Ko ima obavezu da brine o tuđem tijelu? Imamo li prava da odustanemo? Sva ova pitanja u inteligntno i uzbudljivo vođenoj priči dotiču se religijskih i društvenih normi koje navodnom brigom zapravo bestidno ruše granice intimnog.
Zločin je tu, žrtva isto tako, istragu vodi zgrčena majka, a kao u pravom krimiću, razrešenje će biti neočekivano. „Jednog dana, bilo kog dana, […] život nas stavi na probu, i to ne na onu pozorišnu. I tog dana konačno otkrijemo da smo potpuno sami, da moramo da se suočimo sa samim sobom i da više nema laganja.“